Foto: Neostudio Achitekci
Autor: Kristina Lugonja
Datum: 29. 01. 2016.

2 kata, 4 etaže i 1 obitelj

Preuređenje postojećeg prostora može predstavljati pravi izazov za arhitekte. 

Pregledaj galeriju

Dok je u nekim slučajevima dovoljno napraviti manje promjene u rasporedu kako bi se osigurao dom prilagođen ukućanima i modernom životu, neki zahtijevaju veću angažiranost te kreativnost, a sve na kraju ovisi o tome kako će se arhitekti snaći pred svim problemima i ograničenjima zadanog prostora. Za takve zahtjevne projekte najčešće su moguća dva dijametralno suprotna rezultata - ili neslavno završe ili potpuno briljiraju. Naravno da projekt koji vam predstavljamo spada u kategoriju potonjih, a nama je posebno drag jer su sve neobičnosti tlocrta iznjedrile veoma zanimljiva rješenja, a uz to je postao vrlo privlačan prostor za život. 

 

Ograničenja i ciljevi
Velik izazov za arhitekte iz poljskog arhitektonskog tima Neostudio predstavljala je razvedenost stana na više razina. Naime, 90 kvadratnih metara raspoređeno je na čak 4 razine. Od početka je bilo jasno da će najvažniji zadatak ovog preuređenja biti ostvariti maksimalnu povezanost svih prostorija i etaža kako bi stan djelovao kao koherentna cjelina te ugodan prostor za mladu obitelj s djetetom. Stari stan isticao se i kroničnim nedostatkom prirodnog svjetla zbog čega su arhitekti odlučili interijer što više otvoriti prema van, a umjetnom rasvjetom osigurati da ovom obiteljskom domu nikad ne nedostaje svjetla koje je zaista glavni uvjet za skladan i zdrav život.

 

Razvedenost rasporeda

Najniža razina stana zauzima najmanju kvadraturu, a ona služi isključivo kao ulazni prostor s manjim spremištima namijenjenim odlaganju stvari. Drvene stepenice odmah vode do sljedeće razine na kojoj je smješten skromniji dnevni boravak s radnim kutkom. Ovdje se nalazi i manja kupaonica te dodatna spremišta unutar zidnih niša. Lajtmotiv prostora, drvene stepenice, vode do sljedeće razine, a radi se o glavnom društvenom dijelu. U open spaceu objedinjen je prostor kuhinje s velikim bijelim lakiranim elementima, te blagovaonicom s drvenim stolom koji se može proširiti i prilagoditi gostima za koje vlasnici vole često pripremati večere. U ovom dijelu stana sve djeluje vrlo prozračno i otvoreno, a tome pomaže i balkon na kojem je, zahvaljujući nemaloj kvadraturi, također moguće objedovati ili družiti se na otvorenom. Osim prirodnoj rasvjeti, velika pozornost posvećena je i umjetnim izvorima svjetla, tako da je u spuštenom stropu u području kuhinje smješteno mnoštvo stropne rasvjete i visilica koje obogaćuju atmosferu. Drvene stepenice vode do sljedeće, zadnje razine koja je sasvim logično, i u skladu sa svojom izoliranošću od ostatka prostora, osmišljena kao spavaći trakt. Ovdje vas dočekuje veći hodnik koji vodi do male walk-in garderobe i kupaonice s jednostavnim sivim gres pločicama. Na kraju je smještena velika spavaća soba, a odmah do nje prozračna dječja soba, u koju je moguće smjestiti još jedan dječji krevet ukoliko se vlasnici odluče za povećanje obitelji. Kao i ostatak prostora, spavaća soba je vrlo jednostavna, a posebnu toplinu daje joj drveni pod, kojim su inače prekrivene sve razine stana. Velikoj prozračnosti prostora doprinijele su staklene stijene koje dopuštaju da sunčevo svjetlo dopire do svih dijelova stana. Tako staklena vrata odvajaju dnevnu sobu od hodnika na prvoj razini te omogućuju da prirodno svjetlo dopire do dijelova stana koji su u prijašnjoj varijanti rasporeda ostajali mračni.

 

Minimalizam pojačan koloritom

Drveni pod je zasigurno zaslužan za topli i domaći ugođaj koji cijeli stan pruža. Stavljen je naglasak na minimalističke komade namještaja, posebice u kuhinji, no poneki kutak obogaćen je starijim primjercima. Tako vas u hodniku u području spavaćeg trakta dočekuje antikna komoda obojena u bijelu boju, a u radnom kutku dnevnog boravka stari pisaći stol pruža pravi ugođaj pri radu. U cijelom stanu prevladavaju plave nijanse, a sve je dodatno obogaćeno apstraktnim slikama ili obiteljskim fotografijama vlasnika. Na vrlo zanimljiv način arhitekti su odlučili naglasiti mnoštvo razina i stepenica koje nalazimo u kući - projektirali su ‘lažne stepenice’ koje se nalaze iznad pravih (između ulaznog prostora i prvog kata) te služe kao police za knjige. Ovime se stvara dodatna iluzija prostornosti, ali i na šaljiv način zbunjuje korisnika u stanu čiji raspored ionako nije lako shvatiti na prvu. Doživljaj kupaonice je poseban zbog pločica kojima su prekriveni svi zidovi. Radi se o jednostavnim bijelim pločicama s uzorkom, a iako se radi o vrlo suptilnoj teksturi, on je posebno naglašen zbog jednostavnosti ostatka kupaonice. Zahvaljujući sveopćoj bjelini prostora, staklenim stijenama, manjoj količini namještaja i pametnom rasporedu, arhitekti su kreirali prostor koji ‘diše’, a početnu raštrkanost prostorija i mnoštvo razina okrenuli su u svoju korist i stvorili zanimljiv te neobičan stan koji na kraju djeluje kao skladna i koherentna cjelina. Sa sigurnošću možemo zaključiti - zadatak je uspješno obavljen.