Foto: Monika Nguyen
Autor: Kristina Lugonja
Datum: 04. 03. 2016.

Bečka škola na suvremeni način

I dan-danas se najveća razina bontona i vidljive pristojnosti u našim predjelima često ponosno označuje kao ‘bečka škola’, što nas uvelike podsjeća na utjecaj Beča ne samo u smislu dobrih manira, već i utjecajne kulture, a najvidljiviji dokaz toga je i u arhitekturi, posebno u centru Zagreba.

Pregledaj galeriju

Na tragu tih razmišljanja, i kako bismo se upoznali s novim austrijskim strujanjima u arhitekturi i dizajnu, zaputili smo se u centar Beča i otkrili jedan potpuno novi vizualni jezik, koji se ipak neminovno veže na povijest te neodoljivo podsjeća na neke prostore kakve znamo vidjeti u centru Zagreba, ili barem bismo voljeli vidjeti jer doista imaju takav potencijal. Nas je ovaj interijer stvarno inspirirao pa se nadamo da ćete i sami pronaći pokoju dobru ideju za uređenje vlastitog prostora, bez obzira gdje se nalazili.

 

Revitalizacija stana od 130 kvadratnih metara u klasičnoj zgradi u centru Beča započela je, prije svega, dobrom suradnjom između vlasnika i talentiranih arhitekata iz austrijskog studija Destilat. Stan je smješten na takozvanom ‘piano nobile’, ili katu koji je zamišljen kao reprezentativni dio u cijeloj zgradi. Zahvaljujući lokaciji i zanimljivoj povijesnoj ostavštini, stan se pokazao kao pravi pogodak za vlasnika jer objedinjuje sve karakteristike koje je priželjkivao za svoj životni prostor. Prije svega, bilo je važno da je njegovo povijesno nasljeđe gotovo netaknuto prijašnjim nespretnim pokušajima renovacije koji često zadese prostore starijeg datuma, kako bi arhitekti mogli raditi sa ‘sirovim’ predloškom od kojeg je, uz promišljen pristup, moguće izvući najviše. Ipak, kao što se i očekuje, potrebe modernog čovjeka stavljene su u prvi plan, zbog čega nalazimo nešto drugačiji raspored od očekivanog, a pojedini dijelovi stana potpuno su prenamijenjeni. Najveće promjene nalazimo u području kuhinje gdje je ona spojena s blagovaonicom i dodatnim prostorom koji se može koristiti za razna druženja, a tamo se često nađe poneki ‘fatboy’ ili slična ležernija fotelja.

 

S druge strane, neki dijelovi stana zadržali su svoje stare namjene, kao što je mali toalet pokraj dječje sobe, a čija je pozicija stvorila ugodnu nišu u kojoj je smješten dječji krevet. Prvo sa čime se susrećete pri ulasku u stan dugačak je hodnik koji je povezan sa svim važnijim dijelovima stana. Veliki drveni pod nastavlja se u područje kuhinje, čime se dobiva osjećaj prostornosti, a na taj način i tračak dnevnog svjetla s panoramskih prozora (koji se nalaze pokraj blagovaonskog stola) može doprijeti do nešto mračnijeg ulaznog prostora. S desne strane hodnika nalazimo wellness kupaonicu sa saunom koja je zamijenila prijašnji klasičan kupaonski prostor s toaletom. Dio zida koji je dijelio kupaonicu od predsoblja srušen je te zamijenjen zastorom u ugodnoj bež boji. Na taj način kupaonski dio se može lako odijeliti teškim i raskošnim zastorima, ali se i lako otvara čime se proširuje prostor i dobiva veća dubina. Što se tiče vizualnog dojma, kupaonica je zamišljena kao homogena cjelina u kojoj je sve povezano. Podovi, zidovi, umivaonik i kupaonska kada prekriveni su posebnim svijetlim premazom koji skriva sve vidljive spojeve i omogućuje zamišljen monolitni karakter kupaonice. Sauna je vrlo vješto skrivena iza zidova i vrata koji su prekriveni ogledalima, čime se osigurava privatnost stanara koji nalaze mir u zamamnim oblacima pare i ugodnim mirisima. Osim toga, ogledala pružaju dubinu prostoru te je nemoguće zaključiti da je prostor iza njih zauzela sauna, čime se ujedno izbjegao dojam skučenosti i zatvorenosti.

 

S ovim spa dijelom logično je povezana spavaća soba koju odlikuju skromnost i naglašena prostornost. Iako se radi o većoj kvadraturi, ni arhitekti, niti vlasnici nisu je htjeli zagušiti dodatnim elementima. U njoj nalazimo samo ono što spavaća soba treba, a to su veliki krevet i ormari, koji su u ovom slučaju opet sakriveni velikim zastorima s početka priče. Saznali smo da je prvotna kvadratura spavaćeg dijela bila dosta manja, ali arhitekti su je povećali upravo zbog ovih raskošnih ormara. Spavaća soba nadovezuje se na dnevni i društveni dio stana do kojeg se, naravno, može doći direktno s glavnog ulaza. Ovdje je smještena jednostavna kuhinja čiji elementi u bijeloj boji prezentiraju onu istu ideju koju nalazimo u cijelom stanu. Šarenilo i prenatrpanost ustupili su mjesto vidljivoj jednostavnosti i funkcionalnosti, a rezultat je nježna i suptilna zaokruženost cijelog prostora. Zanimljivi detalji dolaze do izražaja tek kada interijer proučite malo bolje ili jednostavno počnete živjeti u njemu. To se, primjerice, dobro vidi na zanimljivo odrezanim prednjim plohama ladica u obliku suptilnog vala, a koje se nalaze unutar velikog bijelog kuhinjskog otoka. Ta neobična ideja nije se našla ovdje slučajno - radi se o prototipu koji su osmislili sami arhitekti. Oni potpisuju dizajn i velikog blagovaonskog stola sa stolcima koji su također, sasvim očekivano, u bezvremenskoj bijeloj boji. Kao dokaz da se drvo sjajno nadovezuje na sveopću bjelinu služi kvalitetni drveni pod koji prekriva većinu stana, izuzev svijetlog i homogenog kupaonskog poda, te zanimljivih isječaka koje nalazimo u spavaćoj i dječjoj boji. Naime, prilikom restauracije stana arhitekti su naišli na originalne cementne pločice, koje su u potpuno izvornom obliku zadržane u dječjoj sobi, te dijelu spavaće sobe. Osim što pružaju zanimljiv uvid u prošli život ovog interijera, plavičaste pločice služe kao zaigrani dodatak na minimalistički identitet stana. Često dobro uređenim interijerima posebnost pružaju motivi koji nisu vidljivi na prvi pogled, ali svakako zasluženo sudjeluju u obogaćivanju atmosfere - u ovom je stanu tu ulogu dobila raskošna štukatura na stropu društvenog trakta.

 

Osim toga, još nekoliko detalja prostor čine drugačijim i posebnim, kao što su visilice u području kuhinje i blagovaonice. Dok se iznad kuhinjskog otoka nalaze dvije svjetiljke s robusnim sjenilom od betona, iznad blagovaonskog stola pažnju plijeni lepršava lampa koja zahvaljujući gustim slojevima tila djeluje poput haljinice za balerinu. Snažne fotografije na zidu dodatno upotpunjuju doživljaj stana, a u prostoriji koja se nadovezuje na glavni društveni dio stana i koja djeluje poput izoliranog dnevnog boravka, nalazimo zanimljivu visilicu koju su također osmislili arhitekti iz studija Destilat. Osim što ovaj interijer vidno svjedoči o njihovoj polivalentnosti i velikom talentu, on ujedno pokazuje kako je ‘manje uvijek više’, a također smo se još jednom uvjerili u činjenicu da je bijela boja s kojom zbilja nikad ne možete pogriješiti.