Foto: nieve | Productora Audiovisual
Autor: Kristina Lugonja
Datum: 09. 05. 2016.

Interijerska avantura mlade obitelji

Mladi par s djetetom na putu odlučio je kupiti i renovirati kuću koja će bolje odgovarati njihovoj novoj obiteljskoj situaciji. Iako je renovacija trebala biti bezbolna i već viđena za arhitekte iz španjolskog studija Nook, daljnja razrada će pokazati da ih čeka itekakva avantura. Pogledajmo čime su se sve morali baviti, i što je proizašlo iz ovog zahtjevnog, ali kreativno izazovnog interijera smještenog u Barceloni.

Pregledaj galeriju

Projekt je započeo kao skromna renovacija postojeće kuće u nizu, prilikom koje je bilo potrebno učiniti uobičajene promjene poput obnove kuhinje, njezinog povezivanja s dnevnim boravkom, uz dodatak kupaonice te osvježivanja sveukupnog dojma koji je pružao interijer. Ipak, kada su započeli radovi, arhitekti su shvatili da je kvaliteta konstrukcije bila iznimno niska te da je svaka od etaža funkcionirala kao svojevrsni patchwork jeftinih materijala. Cijela arhitektonska ekipa iz studija Nook zgrozila se kad se zamalo dio prve etaže na njih srušio. U tom trenutku bilo je jasno da se moraju zaustaviti svi tadašnji radovi, a projektu pristupiti ispočetka. Analizom postojećeg stanja jednostavna renovacija pretvorila se u opsežnu intervenciju koja je zahvatila konstrukciju kuće te njezinu fasadu. Unatoč ovim kompliciranim i neočekivanim okolnostima, novi prijedlog renovacije bazirao se na maksimalnom iskorištavanju potencijala koji ovaj stambeni objekt pruža.

 

Arhitekti su se odmaknuli od ideje o konvencionalnom domu na dvije razine te počeli projektirati na potpuno bijelom listu papira, što je imalo i neke prednosti budući da je ovakav pristup podrazumijevao puno veću slobodu te sigurno bolju prilagodbu kuće novopečenoj obitelji. Švedsko-španjolski mladi par s djetetom na putu imao je vrlo jasnu sliku kuće koja je odgovarala nordijskim principima uređenja; otvorenost, puno svjetla i visoka razina funkcionalnosti bila su tri glavna zahtjeva koji su dani arhitektima. Za razliku od većine parova, oni nisu imali potrebu izolirati spavaću sobu od ostatka interijera, a izoliranost su, jasno, samo očekivali od dviju kupaonica. Također im je bilo vrlo važno da se ojača povezanost društvene zone i svih dijelova koji ju čine, bez da se naruši njihova specifičnost i ispunjenje određenih funkcija. Zbog svih tih, sasvim razumnih zahtjeva, arhitekti su pri projektiranju krenuli od presjeka kuće. Naime, budući da su napustili prvotnu ideju o dvjema klasičnim etažama, odlučili su strateški pozicionirati prozračno i lagano stepenište kako bi se stvorila dodatna etaža ili međukat čime se i proširila kvadratura iskorištenog prostora. Na taj način danje svjetlo dolazi do svake etaže i ostvaruje se željena okupanost svjetlom. Osim toga, logičnim smještajem dječje sobe na središnju etažu omogućuje se da roditelji uvijek imaju pogled na djetetov prostor za igru, bilo da se nalaze u društvenoj zoni ili spavaćem traktu.

 

Budući da je ulazni dio smješten u zatvorenom i priličnom uskom dijelu kuće, cijeli njezin volumen orijentiran je na stražnju fasadu, koja je postala glavni izvor svjetla i omogućuje da se društvena zona vizualno proširuje prema eksterijeru te istodobno čini nevidljivom granicu između unutarnjeg i vanjskog prostora. Na razini iznad, gdje je smješten dodatni lounge koji se ujedno može koristiti i kao inspirativan radni prostor, sama fasada je uvučena unutra kako bi se olakšao ulazak prirodnog svjetla, te formirala vrtna terasa gdje se mala prinova ima priliku igrati. Također su pridodana dva svjetlarnika kako bi sunčevo svjetlo ravnomjerno padalo i na samo stepenište. Kada je određena glavna struktura kuće i raspored etaža te funkcionalna podjela pojedinih zona, arhitekti su se mogli baciti na najzabavniji dio - dekoraciju prostora. U dogovoru s vlasnicima, a u skladu sa skandinavskom estetikom, odlučili su da prostor mora reflektirati materijale koji ga grade, te se držati principa iskrenosti, bez sakrivanja konstrukcije raznim oblogama i sekundarnim materijalima. To se posebno vidi na prozračnom stepeništu s otkrivenom konstrukcijom i jednostavnim drvenim gazištima. Iskren i prirodan drveni pod nalazimo na svim etažama, s malom iznimkom - u području dječje sobe bajcan je u žutu boju, no njegove kvrge i razne druge šarmantne nepravilnosti ostale su, na svu sreću, vidljive. Vizualni dodatak koji nam daje do znanja da se radi o španjolskom interijeru vesele su i šarene keramičke heksagonalne pločice koje nalazimo na podu kuhinje i u dvjema kupaonicama. Kuhinjski zid su dodatno obogatile tirkizne pločice koje se majstorski nadovezuju na drvo i ostale pastelne boje koje nalazimo u interijeru.

 

Kompleksnost projekta vidljiva je na svakom uglu, a slojevi povijesti ispremiješani s različitim intervencijama i stilom samih ukućana stvorili su jako zanimljivu interijersku kompoziciju. Vrlo skladna kombinacija suvremenog namještaja i onog koji datira iz 50-ih godina prošlog stoljeća pridonosi njegovoj eklektičnosti, dok potpuno neočekivana, ali vrlo praktična (posebno po pitanju sigurnosti malog djeteta) robusna ograda daje i nešto sirovog karaktera kojeg nalazimo i u području stepeništa, gdje je ostavljena gola žbuka. Kuća je napokon završena kad je njihova kćer napunila godinu dana, a vesela obitelj ispunila je interijer pozitivnom energijom, u kojem, kako su nam otvoreni rekli, svakodnevno uživaju. Iako je roditeljski duo i arhitekte u provođenju projekta trebala odrediti minimalističko-nordijska nit vodilja, na sveopće oduševljenje interijer je dodatno začinjen nešto veselijim i optimističnim, mediteranskim tonovima koji najbolje odgovaraju i samom španjolskom podneblju u kojem je smješten.