Foto: Mathew Moore, Michael Downes
Autor: Kristina Lugonja
Datum: 06. 05. 2016.

Loft u svom najboljem izdanju

Ne možemo se zasititi odličnih loftova čija popularnost samo raste. Volimo ih zato što predstavljaju sve ono što većina ljudi danas očekuje od suvremenog doma. Budući da se najčešće radi o prenamijenjenim prostorima koji su nekad služili kao industrijski pogoni, ovi interijeri obiluju pozamašnom kvadraturom, te velikom količinom danjeg svjetla koja dolazi s prozora i staklenih stijena iznadprosječnih dimenzija. 

Pregledaj galeriju

Obzirom da su u pitanju starije građevine, svaki od ovih prostora pruža i dio one autohtone povijesti i sirovih, industrijskih materijala koji se danas tako često koriste. Ogoljele cigle, betonski pod, vidljive grede ili istaknuti čelični stupovi ovdje su itekako autentični, a ta vjerodostojnost je vidljiva na svakom uglu. I eto, naš oduševljeni manifest o loftu polako nas je doveo i do izvrsnog projekta u Melbourneu koji vam ovaj put predstavljamo. Ne samo da je ogledni primjerak takvih divnih prostora, već pruža i puno više. Pa pogledajmo zašto.

 

Zgrada čiju vam odličnu renovaciju predstavljamo imala je šaroliku povijest prije nego što je napokon prenamijenjena u udoban dom. Od industrijskog pogona, do skladišta i osnovne škole... njeni zidovi danas svjedoče o raznim upotrebama i namjenama koje je imao ovaj prostor. Vlasnici zgrade brat su i sestra, s tim da je on poduzetnik koji često ulaže u ovakve projekte, a ona arhitektica koja je nemali broj puta renovirala slične objekte, i to vrlo uspješno. Kako bi se osigurao profesionalni pristup, projekt su povjerili australskom arhitektonskom studiju ITN na čelu kojeg je vješti Nigel Grigg, arhitekt koji ima iskustva upravo u oživljavanju starih zgrada koje se nalaze u centru Melbournea. Iako se radi o zgradi veće kvadrature u kojoj bi se moglo smjestiti više različitih stanova, oni su odlučili dodatno naglasiti njezinu prostornost podijelivši ju na samo dva velika stana. Na taj način je ostvarena maksimalna prozračnost, a podjelom posredini objekta dobili su se stanovi gotovo simetričnih rasporeda i karakteristika. Budući da je ista nit vodilja u njihovom uređenju odredila krajnji rezultat i njihov izgled, podjednako ćemo vam predstaviti oba.

 

Na zgradi su ponajprije odrađene veće intervencije, kao što je promjena krova, uz dodavanje drugog kata kako bi se dobile velike terase koje okružuju interijer. Na taj način su oba stana raspoređena na tri etaže, a na svakoj nalazimo podjednake funkcije interijera. Zahvaljujući činjenici da je zgrada smještena točno između dvije ceste, s obje strane napravljen je ulazni prostor, s velikom garažom. Četiri metra visoki postojeći prozori pretvoreni su u velika staklena i električna garažna vrata kako bi se ostvario zadivljujući efekt kada ulazite u prostor, te kako bi vizualno odgovarali visini same etaže koja također iznosi 4 metra. Pri ulasku u zgradu stepenicama se penjete prema raskošnom loungeu od kojeg je kliznim vratima odijeljena velika spavaća soba, uz dodatne prostore, kao što je radni kutak ili gostinjska soba. Već se u prizemlju može lako razaznati karakter kojeg nalazimo u cijelom objektu. Tako su mnogi od detalja zadržani kako bi se ostvarila poveznica s prošlošću. Šarm obaju stanova zbilja je vrlo jasan na prvu i očituje se u ciglenim zidovima i jednostavnoj, ali ekspresnoj fasadi.

 

Cijelu priču dodatno upotpunjuju stropovi na kojim je vidljiva mreža drvenih greda, te izloženi metalni stupovi i ostatak konstrukcije koja također nije skrivena kako bi sve bilo iskreno i otvoreno. Arhitekti su nam priznali da je sam interijer vrlo zahvalan i mogao bi se doslovno pretvoriti u bilo što, a da je odluka da se kreiraju samo dva stana bila najbolji mogući izbor jer su se na taj način mogli najbolje pokazati konstrukcijski detalji i svo bogatstvo ovog objekta. Iako su prije strukturu zgrade nosile drvene greda, sada su zamijenjene čvršćim čeličnim profilima u crnoj boji koji posebice dolaze do izražaja na prvom katu stana. Unatoč tome što je cijelo prizemlje prekriveno robusnim betonskim podom (koji je zadržan u izvornom stanju te samo očišćen i premazan zaštitnim slojem), u ostatku stana nalazimo raskošni drveni pod. Radi se o potpuno novoj drvenoj oblozi kojom su prekrivene druge dvije etaže, a visoki slaj laka dodatno naglašava već istaknutu prirodnu boju drva. Za razliku od robusnije varijante obojenih ciglenih zidova koja nas je dočekala u prizemlju, na prvom katu nalazimo čiste bijele zidove. Ovdje je smještena društvena zona i, unatoč velikoj kvadraturi, nema dodatnih prostorija.

 

Dnevni boravak, blagovaonica i kuhinja logično su povezani, a velika teresa dodatno unosi eksterijer unutra. Stari drveni ormarići koji su nekad služili za spremanje alata u radionici koja se ovdje nalazila, sada su prenamijenjeni u kuhinjski otok. On je prekriven betonskim slojem kako bi se dobila funkcionalna radna ploha. Iako, s obzirom na kvadraturu, namještaja i nema previše, uspješno je postignut starinski štik uz pomoć drvenih komada i tradicionalnih tekstila. Saznali smo i da su klijenti u svojem vlasništvu imali modernistički namještaj te umjetnine i antikvitete iz sredine 20. stoljeća čime je opremljen velik dio objekta, a sve to odlično nadopunjuje vidljivi industrijski stil. Osim drvenog poda, nove elemente koji su vizualno obogatili interijer čine ograde na stepeništu od nehrđajućeg čelika, aluminijski okviri prozora u istaknuto crnoj boji, te tamnosive cementne ploče koje nalazimo na terasama. Ne zaboravimo i na istaknute bakrene cijevi i električne instalacije koje su otkrivene tamo gdje je to moguće kako bi se doprinijelo dojmu autentičnosti. Isti karakter uređenja nalazimo na drugom katu koji je ipak dekoriran u nešto mirnijem tonu budući da se radi o spavaćoj zoni. Sastoji se od spavaćih soba te velike walk-in garderobe, a prostrane terase omogućuju maksimalno uživanje u eksterijeru, dok staklene stijene spajaju vanjski prostor s unutrašnjim.

 

Unatoč tome što se zadržao robusni izgled objekta, uz dodatno proširivanje staklenih stijena i prozora, velika je pozornost dana i energetskoj učinkovitosti. Low-e premaz na prozorima osigurava manji gubitak topline, deblja izolacija vanjskih zidova te čak sustavi na solarno grijanje, uz dodatak podnog grijanja omogućuju da je cijela zgrada maksimalno energetski učinkovita. Na kraju, uspjeh ovako zahtjevnog projekta zacijelo leži u činjenici da su se vlasnici i arhitekti slagali u pristupu prema povijesnom nasljeđu. Zaključili su da je potrebno zadržati stare elemente tamo gdje je to moguće i gdje izgleda dobro, a tamo gdje narušuje suvremene principe življenja, potrebno ih je bez zadrške ukloniti. Iako je u pitanju vrlo jednostavan princip, sigurno je jednoj i drugoj strani itekako olakšao posao i doprinio ovako usklađenom i autentičnom izgledu interijera.