Foto: Charles Hosea, Mike Neale
Autor: Martina Vukoja
Datum: 27. 04. 2016.

Savršeno opuštanje može početi

Zgrada koja je nekad služila kao skladište svoj prvi preobražaj u stan konvencionalnog rasporeda doživjela je prije dva desetljeća, no novi je vlasnik na umu imao povratak na ideju lofta, što je podrazumijevalo rušenje pregradnih zidova, visoke stropove i ujedinjavanje svih funkcija unutar open spacea. 

Pregledaj galeriju

Korištenjem neutralne podloge i ponekog kolorističkog akcenta, te minimalističkim dizajnom s naglaskom na maksimalnu udobnost, stvorio se stambeni prostor u savršenom skladu s današnjim trendovima i načinom života u velikom gradu.

 

Loftovi su oduvijek bili pojam idealnog životnog stila mladih, nesputanih, urbanih ljudi koji još nisu u fazi kreiranja stambenog prostora koji uključuje obiteljske obveze. Mnogo mjesta, otvorenost i prohodnost, povezanost i isprepletenost funkcija poželjne su karakteristike stana u kojem se spava, kuha, druži ali i vježba te nerijetko zamijenjuje ili nadopunjuje radni prostor na drugoj lokaciji. Sama simbolika lofta kao open spacea upućuje na fazu života kada je nepotrebno zatvaranje i separiranje u prostorije, pa je nerijetko i spavaonica dio tog velikog otvorenog prostora koji nema jasno određene granice društvenih i privatnih zona. Skladišta i industrijske hale tvornica i trgovina koje su nekoć bile smještene na rubnim dijelovima grada, a ponekad i u njihovim samim središtima, u drugoj polovici prošlog stoljeća postali su mjesta privlačna za život, budući da su dio urbanog dekora grada koji je u međuvremenu svoju proizvodnju preselio na neke druge, mnogo udaljenije lokacije ili ih potpuno zatvorio. Ti veliki, prazni prostori tako su ubrzo postali izuzetno zanimljivi za život, osobito umjetnicima, arhitektima i ljudima s vizijom koji su imali sposobnost vidjeti novouređeni prostor iz perspektive starog, napuštenog i oronulog objekta.

 

Jednu takvu londonsku zgradu u viktorijanskom stilu, koja je nekoć služila kao skladište, još sredinom 90-ih godina arhitekti su preuredili na način na kopira konvencionalni tlocrt tipičnog obiteljskog stana, koji je uključivao stropove standardne visine, pregradne zidove i prostorije podijeljene po namjenama. Na neki način su sakrili i zatrli originalni industrijski karakter zgrade spustivši strop te povisivši pod i kreiravši mnogo soba koje su savršeno popunile stotinjak kvadrata veliki stan. Međutim, novi vlasnik, mladi fotograf, želio je nešto posve drukčije. Shvatio je da mu ustvari ne trebaju dvije prostrane spavaće sobe, već je težio fleksibilnijem i opuštenijem okruženju nalik na loft, koji će mu, osim za život, služiti i za rad. Iz tog razloga obratio se arhitektonskom studiju Form kako bi zajedničkim idejama došli do idealnog rješenja za rekonstrukciju postojećg prostora. Sve je rezultiralo potpunom adaptacijom stana koji se zadnji put transformirao 90-ih godina, a radikalni pristup koji su projektanti i vlasnik odlučili imati iznjedrio je potpuno izmijenjeni izgled, neusporediv s prijašnjim. Prvo i osnovno što su napravili jest, naravno, rušenje svih pregradnih zidova unutar izduženog tlocrta. Sve nusprostorije - spremište/garderoba i kupaonice smjestili su u krajnji blok stana, u kut nasuprot kojeg se nalazi spavaća soba i na taj način grupirali ‘privatnu’ zonu stana, ostavivši veliki open space za kreiranje društvenog sadržaja koji se međusobno isprepliće.

 

Ulazni je prostor prividno odijeljen kliznim vratima s desne strane, koja su ustvari ulaz u spavaonicu, te još jednima s lijeve strane, koja otvaraju pogled prema dnevnom boravku. Na takav efektan i jednostavan način na brzinu se može odvojiti spavaći dio od ostatka stana, s ulaznim prostorom kao tampon zonom. Jednako brzo, podvlačenjem kliznih stijena, sva tri segmenta se otvaraju jedan prema drugom, međusobno se pretapajući i dopuštajući svjetlosti da dopire sa svih strana. Velikim open spaceom dominira fascinantna bijela kuhinja koja plijeni minimalističkom izvedbom - nigdje na vidiku nema ručkica, otvorenih polica s vidljivim sadržajem niti bilo kakvih detalja. Veliki otok zaprima sudoper, štednjak i perilicu te raskošnu radnu plohu, dok se spremište u obliku ormara koji seže do stropa smjestilo duž bočnog zida. Jednakom bjelinom plijene blagovaonički stol i stolci, a za ‘razbijanje’ bijele monotonije pobrinuo se rustikalni seljački pod s velikim, grubo obrađenim daskama. Kontrast stvara i cigleni zid obojen u bijelo, na kojem je zanimljivo pozicioniran metalni nosač za lonce i tave. U produžetku prostorije sve je podređeno ugodi i opuštanju. Stari kamin ostavljen je u svojim okvirima kako bi dekorativno dočarao šarm nekadašnjeg izvora topline, a umjesto drvenim trupcima popunjen je bijelim oblucima. Sjedeću garnituru čine svijetlozeleni niski i udobni naslonjači koji izgledom jednostavno mame na dugotrajno izležavanje i lješkarenje. Radni je kutak suptilno i praktično uklopljen u otvoreni prostor. Naime, velika i debela radna ploča proteže se duž čitavog zida, a dvije ploče jednake debljine nalaze se paralelno iznad i u funkciji su polica. Takav minimalistički koncept u savršenom je skladu s dizajnom ostatka prostorije, no sustav otvorenih polica omogućuje izloženost oku detalja na njima, što automatski unosi toplinu i boje u okolni prostor. Isti efekt polučuju i veseli jastučići na zelenim naslonjačima kao i biljka u drvenoj kutiji. Mnogo svjetla koje sada dopire s velikih prozora pozicioniranih na dvije suprotne strane čine open space još otvorenijim i prozračnijim. I visilice koje su zadužene za umjetnu rasvjetu u bijeloj su boji, a čine ih uglavnom reflektorice koje nalazimo rasprostranjene čitavim loftom.

 

Spavaonica je uvučena u kut desno od ulaza, a nasuprot nje smjestio se ulaz u walk in garderobu iz koje se ulazi u kupaonicu. Kupaonica je mala no korištenjem različitih materijala postigao se efekt mnogo većeg prostora. Podne gres pločice sive boje koje pokrivaju i pod tuš kabine nadovezuju se na ploče velikog formata na zidovima nešto tamnije nijanse, dok su kraći zidovi ogoljeni do cigle i ostavljeni u takvom, poluobrađenom obliku. Veliki prozor s mutnim staklom najviše pridonosi dojmu otvorenosti i dobre osvijetljenosti preko dana, dok u večernjim satima do izražaja dolazi vertikalna LED rasvjeta skrivena iza zida toaletne školjke. Minimalizam vodi glavnu riječ i kada je riječ o odabiru sanitarija te namještaja za spavaću sobu. Vlasnik je pobornik niskih elemenata, pa, osim garniture u dnevnom boravku, i u spavaonici nalazimo niski ležaj, odnosno futon madrac položen direktno na pod. Walk in garderobom s nevidljivim vratima osigurao se neupadljivi prostor za skladištenje odjeće i obuće, bez prisutnosti klasičnih glomaznih ormara koji zauzimaju dragocjeni prostor spavaće sobe. Dosljednost jednom stilu koji ide na ruku ležernom, no nimalo kaotičnom načinu života u stanu gdje su savršeno pomireni radni i opuštajući segment, proizvela je istinski loft za kakvim, vjerujemo, uzdišu mnoge umjetničke profesije, ali i svatko tko se nakon radnog vremena voli opuštati u savršeno dizajniranom kućnom ambijentu.

 

 

PROJEKT: www.form-architecture.co.uk

(Malcolm Crayton, arhitekt Mike Neale)