Foto: Javier Callejas
Autor: Martina Vukoja
Datum: 17. 02. 2016.

Zamjena etaža stvorila je novu dimenziju stanovanja

Prava je sreća imati mogućnost izmjene tlocrta stana još u njegovu nastajanju, odnosno fazi izgradnje. Svatko tko je ikada radio veće zahvate i adaptacije prostora zna da to nije nimalo lak, brz niti jeftin posao.

Pregledaj galeriju

Stoga je bitno u samom začetku artikulirati želje koje bi kasnije mogle stajati puno više, a pritom, osim novaca, uštedjeti živce i vrijeme. Pogledajmo kako su domišljati španjolski arhitekti iz studija ‘n232’ na inventivan način preobrazili jedan dvoetažni stan u novogradnji.

 

Živjeti na zadnjem katu zgrade, u penthouseu, mnogima je na samom vrhu top-liste najpoželjnijih oblika stanovanja. Svatko tko živi u gradu zna koliko je bitan vlastiti komadićak vanjskog prostora, koji zadnji katovi najčešće imaju u obliku terase, ali i pogled koji puca sa zadnjeg kata nije zanemariv. Još ukoliko je stan dovoljno velik da se proteže na dvije etaže koje se komotno mogu podijeliti po funkcijama, komfor klasične kuće potpuno je zajamčen. Mladi par kupio je tzv. dupleks, odnosno dvoetažni stan u španjolskom gradu Arnedo upravo s namjerom da ondje zasnuju svoj dom, no već u tijeku gradnje zgrade i dostupnih tlocrta nisu bili posve zadovoljni rasporedom koji je bio planiran od strane investitora. Iz tog razloga obratili su se projektantima iz arhitektonskog studija ‘n232’, kako bi im pomogli savjetima oko preinake idejnog rješenja. “Budući da se radi o novoj zgradi u fazi izgradnje, bilo je moguće intervenirati u idejni tlocrt s novim rješenjem, a činjenica da je stan na posljednjoj etaži olakšavala je pomicanje zidova i preoblikovanje prostorija”, pričaju nam arhitekti Martin Sáez i Victor García. Originalni raspored nije ispunjavao očekivanja mladog urbanog para niti podupirao njihov životni stil, pa se nakon nekoliko sastanaka iskristalizirala ideja koja je predstavljala pravi izazov u arhitektonskom smislu. U originalnom rasporedu ulaz s vanjskog stubišta u stan bio je na donjoj etaži, koja je podrazumijevala sljedeći raspored: dvije manje spavaće sobe, dvije kupaonice, kuhinju s blagovaonicom te dnevni boravak. Unutarnje stubište vodilo je na gornji kat gdje se smjestila glavna spavaća soba s vlastitom kupaonicom, dok je ostatak etaže ostavljen za kreiranje po želji.

 

Budući da je gornja etaža nešto manja, jer ju cijelom površinom opasuje velika terasa, ujedno je i atraktivnija, pa je mladi par svakako htio naglasiti prednost koja s prvotnim rasporedom nije bila dovoljno iskorištena. Ono što su arhitekti stoga predložili bilo je - obrtanje etaža. To je konkretno značilo da je gornja etaža postala glavna, ulazna etaža, te je stoga ondje bilo potrebno načiniti novi ulaz, na mjestu nekadašnjeg velikog prozora koji gleda na stubište. Ovaj nekonvencionalan pristup veoma se svidio vlasnicima pa su arhitekti dobili zeleno svjetlo za nastavak preobrazbe. Budući da je sada društvena zona stana prebačena na gornju etažu, spavaće sobe i intimna zona rezervirane su za donju. “Zamjena etaža ne samo da modificira njihovu namjenu, već ujedno kompletno mijenja konfiguraciju svakog od tih prostora”, nastavljaju arhitekti. Glavna, gornja etaža gdje je ujedno sada i ulaz u stan, mjesto je gdje se odvija društveni život stanara - ona, naravno, objedinjuje u open spaceu dnevni boravak, kuhinju i blagovaonicu koji, zahvaljujući staklenim stijenama stvaraju neodvojiv sadržaj s terasom koja okružuje stan. Čak se i podna obloga u obliku drvenog parketa velikih dimenzija prividno pretapa iz interijera u eksterijer, dajući gornjoj etaži homogen i fluidan izgled. Svaki element namještaja ovdje je da podari svoj karakter prostoru, ujedno organizirajući svaki kutak svojom funkcionalnošću: stepenište odvaja kuhinju od blagovaonice i dnevnog boravka, nosivi stup u potpunosti obložen zrcalima sa svih strana daje poliedarski ugođaj prostoru, dok crna komoda/panel koja se proteže od zida do zida čitave prostorije ima više namjena - ona je biblioteka, multimedijalni centar, garderoba, skriveno spremište za elektriku i osigurače, ulazna vrata te, na koncu, ploča za pisanje! Arhitekti su tako u obliku crne pozadine, koja se negdje pretvara u ormar, negdje u police, a negdje je samo zidni panel, ‘zakamuflirali’ i ulazna vrata te ona koja vode u toalet, ali i mjesto za odlaganje odjeće i obuće prije izlaska iz stana. Ono što joj, međutim, daje neosporni šarm jest njezina funkcija ploče po kojoj ukućani pišu i brišu, ostavljajući jedno drugome poruke.

 

Spuštajući se na donju etažu, imamo osjećaj ulaska u veliku ‘drvenu kutiju’. Razlog tome je drvena zidna, stropa i podna obloga koja definira hodnik, tj. prolaz između soba i daje osjećaj zaštićenosti i intimnosti. Ova poveznica između etaža, iako je sa svih strana obložena drvom, nije nimalo mračna i zatvorena, zahvaljujući prozračnom stubištu s otvorenim gazištima te staklenoj stijeni koja hodnik dijeli od glavne spavaće sobe. ‘Drvena kutija’, kako su je od milja prozvali arhitekti, samo je srce doma, tranzicijska zona između ‘javnog’ i privatnog, dajući toplinu i omogućavajući prijelaz iz sobe u sobu. Budući da je ulaz u stan sada na gornjoj etaži, donja u potpunosti postaje mjesto izolacije i opuštenosti. U tom duhu kreirana je i glavna spavaća soba koja funkcionira kao mikro-stan, s vlastitim hodnikom, mjestom za odmaranje, spavanje, gledanje televizije, walk in garderobom, kupaonicom te izlazom na balkon! Ostatak etaže čine dvije manje spavaonice, koje će poslužiti kao dječja i radna soba, te još jedna kupaonica. Bez dvojbe, ovakvim rješenjem vlasnici su dobili kvalitetu života koju im omogućava kontrast i svestranog njihovog prostora - bolji doživljaj svake od prostorija koje povezuje ‘drveno’ srce smješteno u samom središtu stana.